Džemaludin Latić, sljedbenik islama, Sarajevo:

VELEČASNI, POKRENITE PROCES DONOŠENJA ZAKONA O BLASFEMIJI U NAŠOJ DRŽAVI

Poštovani Kardinale,

Dozvolite mi da, po ko zna koji put, kao bh. musliman i građanin naše zajedničke domovine, izrazim iskreno divljenje pred Vašom postojanom, cjeloživotnom borbom za slobodu vjere kao takve u Bosni i Hercegovini i nas, bh. vjernika, koje sljedbenici Nečastivog nesmiljeno ubijaju, progone, muče, zatvaraju, getoiziraju i vrijeđaju na ovom tlu evo već bar sedam desetljeća. Vaš glas protiv vrijeđanja vjere tokom ovogodišnjeg teatarskog festivala MESS-a u Sarajevu ohrabrio je ne samo kršćane, nego i nas, bh. muslimane, ulivši u naša vjernička srca nadu da ćemo ovdje, u vlastitoj zemlji, uskoro moći slobodno živjeti – bez diskriminacije zato što slijedimo jednu od četiri naše monoteističke vjere.

Da, mi, bh. muslimani, izdani od svih i svakoga, a najviše od svojih, znamo da Vi, u svome saopćenju, koje je 11. oktobra /listopada 2016. prenijela Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, i niste mogli spomenuti da navodno teatarska predstava „Naše nasilje i vaše nasilje“ vrijeđa i vjerske osjećaje muslimana (to su spomenuli gospoda iz HKD „Napretka“, Bog ih blagoslovio), i to zato kako ne biste uvrijedili muslimanske vjerske predstavnike, ali, Velečasni, dozvolite da Vam kažem: Da ste bogdo i tako rekli, jer sam siguran da ste i na nas, muslimane, mislili dok ste pisali ovo saopćenje. Okrvavljeni, isponižavani, uplakani, ostavljeni od svih, prepušteni na milost i nemilost bošnjačkom neokomunističkom režimu, ti „obični“ muslimani u Vama, cijenjeni Kardinale, otkada ste imenovani na tu poziciju pa sve do danas, vide upornog borca i za njihova vjerska prava. Kao ponizni Božiji rob, kao „Božija grlica“ ustrašena pred jastrebovima koji joj za čitava njezina života u Sarajevu kidaju srce i dušu lome (Psalmi, 69,2), velečasni Kardinale naš Bosanskohercegovački, molim Vas da ubuduće, mirne duše i savjesti, braneći kršćanstvo i kršćane, branite i islam i muslimane, Vaše susjede. Teatarska predstava o kojoj je riječ – bez ijedne trunke književnoumjetničkog, rediteljskog ili glumačkog „očuđenja“ (Šklovski) – i nije zgotovljena radi teatarske čarolije i estetskog šoka, nego radi vulgarnog, pukog i izvanumjetničkog ekscesa u kome šačica ubij-Bože-netalentiranih „avangardista“ i njihovih idolopoklonika: gledalaca koji „na svoju odgovornost“ gledaju te splačine, ponižavaju sve naše tradicije, glavni grad ove zemlje i, na koncu, ovu nesretnu Državu. I pri tome oni na sav glas riču kako u Umjetnosti ne smije biti cenzure i ograničenja!

Bez i najmanje pomisli da uvrijedim Vaše savjetnike za medije, Velečasni, ja bih ovu šaku jada i čemera koja nas sviju vrijeđa za naše pare, u nekom od Vaših budućih saopćenja, upitao: A da li ima ograničenja u Umjetnosti kada treba govoriti o komunističkim /titoističkim masovnim zločinima nad hrvatskim i bošnjačkim narodom po istočnoj Bosni, Sarajevu, Tuzli, Širokom Brijegu, Hudoj Jami, Teznu, Bleiburgu…? da li je u bh. teatrima, ili u našoj književnosti, ikada iko progovorio o ubijenim i mučenim svećenicima, fratrima i imamima, tokom jugoslavenskog socijalističkog režima? zašto je zabranjeno sa hrvatskog i bošnjačkog naroda skidati stigmu „ustaških“ i „genocidnih“ naroda? zašto skojevci ove (neo)komunističke i bakirovske akcije, koja dijeli funkcije po sarajevskim pozorištima, nama, vjernicima, i vjeri kao takvoj uvode zabrane u društvenom i političkom životu sekularne države? zašto našu vjerničku većinu tako rasistički vrijeđaju kao maloumnike čim tobože ne umiju čitati „umjetničke“ tekstove i gledati „umjetničke“ predstave kada samo – poput Vas- kažu: „Nemojte nas vrijeđati, vjera je smisao našeg života“? zašto svakog našeg pisca, društvenog teoretičara ili vjerskog predstavnika koji samo progovori o nakaznosti komunističke /titoističke ideologije i krvave prakse, ili npr. darvinizma, automatski i bučno proglašavaju nacističkim ili fašističkim piscem? zašto oni zabranjuju govoriti o „sekularnom fundamentalizmu“ (Bžežinski) kao najvećoj prijetnji za razvoj civilnog društva u Federaciji BiH? zašto šute kad se u Sarajevu i Zenici zabrani predstava koju su zajednički uradili bošnjački muslimanski pisac, hrvatski reditelj i glumci svih vjera i nacionalnosti – zato što ta predstava uznosi vjerske vrijednosti i tematizira historijsku dramu jednog vjerskog kolektiva? itd.
Velečasni, u ime naše slobode, u ime naše vjere kao takve, u ime muslimana i katolika kojima iz džepa uzimaju novac za finansiranje ovakvih „kulturnih“ manifestacija, moramo zaustaviti ove „partizanske“ čete u njihovom pohodu na nas, muslimane, katolike, pravoslavce i Jevreje Bosne i Hercegovine! Kako?

Pokrenite akciju da se u ovoj zemlji donese zakon o blasfemiji, to molimo upravo Vas, Kardinale, jer ako Vi to ne pokrenete, zajedno sa Biskupskom konferencijom Bosne i Hercegovine, niko to drugi neće pokrenuti! A ako se u ovoj zemlji ne donese ovaj zakon – na način kako je taj isti zakon donesen u Austriji, Danskoj, Holandiji, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Lihtenštajnu i San Marinu – naši će fratri, đakoni i imami uskoro biti ponovo zatvarani zbog „kleronacionalizma“, a mi, vjernici, hodat ćemo pognute glave po vlastitoj zemlji.

Evo Vam dokaza za ovo što govorim:

Nakon što je jedna otvorena skojevka, imenom Jasna Šamić, proljetos u poznatom sarajevskom glasilu esktremnog sekularizma izvrijeđala poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu suprugu, hazreti Aišu, i Kur'an, moj kolega sa Katedre Komentara Kur'ana na Fakultetu islamskih nauka, prof.dr. Almir Fatić, i ja zatražili smo od državnog javnog tužioca imenom Goran Salihović da sankcionira ovu spisateljicu i magazin u kome je objavila ove svoje eskapade, a od Vijeća muftija smo zatražili da, na temelju ovog i ovakvih tekstova, pokrene proces donošenja zakona u blasfemiji u Bosni i Hercegovini prema kome bi sve četiri naše vjere bile zaštićene kao tzv. objektivne vrijednosti. Ne mogu Vam, cijenjeni Kardinale, od stida i srama ni reći kakav je odgovor bio od obiju spomenutih adresa. Evo šta me je snašlo malo poslije te moje apelacije: izvjesni Ured za odnose sa javnošću pri Rijasetu Islamske zajednice, koga sačinjavaju diplomanti marksističkog Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, nakon što sam u jednoj emisiji FTV progovorio o komunističkim zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima, pokrenuo je „izjašnjavanje“ protiv mene kako bi me osudila muslimanska javnost. Vi to niste obavezni primijetiti, ali dozvolite mi da dometnem: Taj ured ni riječi nije rekao o spomenutoj predstavi. I neće nikada ni reći! Ja Vam, između ostalog i zbog toga, pišem ovo pismo moleći Vas da me, kao sljedbenika islama i muslimanskog bošnjačkog pisca, koji Vas neobično poštuje, zaštitite. Ako to Vi ne učinite, ako Vi, pred licem demokratske Europske Unije, koja je osudila i nacistički i komunistički totalitarizam, ne prisilite ovu neotitoističku Državu da donese zakon o blasfemiji, cijenjeni Kardinale, neotitoističke „umjetničke čete“ nastavit će da nas i dalje vrijeđaju – sve dok nas u potpunosti ne pokore. Zar iz bliže povijesti nećemo uzeti tu najvažniju lekciju našeg vjerničkog života?!

Cijenjeni Kardinale, molim Vas da Vi osobno, Vaši mudri i hrabri pastiri i Vaš katolički puk primite izraze moga muslimanskog štovanja.

Sarajevo, 13. muharrema 1438. / 14.listopada 2016.g.