„Veoma je tužno biti mudriji od vlastite nacije…“ (E.Renan u Oeuvres complètes,1:817)

 

Protiv generala Dudakovića Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još vodi istragu nastojeći uvjeriti Sud Bosne i Hercegovine da je on, zajedno sa 14 svojih oficira, počinio ratne zločine tokom operacije oslobađanja većeg dijela Bosanske krajine (od B. Petrovca do S. Mosta) 1995.g. Tužitelj u ovom slučaju je kćerka Slavka Jovičića zvanog Slavuj, istaknutog člana SDS,  i ona nastoji dokazati da je General bio ni manje ni više nego vođa udruženog zločinačkog poduhvata (UZP)  u kojem je, navodno, uništeno čitavo srpsko stanovništvo na spomenutom području. Optuženima su, uz to, prilijepljeni i zločini koje su, navodno, vojnici Armije Republike Bosne i Hercegovine počinili na području Abdićeve tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Krajina. General Dudaković se želi procesuirati zbog propusta u komandnoj odgovornosti, naime, zato što, kao komandant Petog korpusa, nije dao sankcionirati navodne zločine. Prisjetimo se ovdje da su po komandnoj odgovornosti u Hagu osuđeni i neki drugi generali Armije Republike Bosne i Hercegovine: Delić, Hadžihasanović, Kubura…, da je general Sefer Halilović oslobođen, ali da Hag nikada nije podigao optužnicu protiv generala Dudakovića iako srpska, a ponekad i hrvatska vojnoobavještajna propagandna mašinerija već desetak godina bučno traži da se sudi i ovom generalu bh. Armije. Sada se čeka početak suđenja, nakon čega će Sud donijeti odluku da li će protiv njega i ostalih biti podignuta optužnica ili neće.

Optužnica je pokrenuta nedugo nakon što je hrvatska šestorka u Hagu pravopomoćno osuđena za učešće u istoimenom ratnom zločinu, UZP-u, koga je počinila u Hercegovini i srednjoj Bosni, i ova inicijativa je – bez imalo sumnje- odraz srpsko-hrvatskog dogovora iz Karađorđeva iz 1991.g., dogovora koji se posljednjih godinu-dvije dana, nakon haških presuda srpskim i hrvatskim zločincima porijeklom iz naše zemlje za genocid i UZP, intenzivirao u svim aspektima bh. političke stvarnosti.

Navodni zločin slavni general Armije Republike Bosne i Hercegovine počinio je u septembru-oktobru 1995.g., kada je, sa svojim Petim korpusom, oslobodio ovaj dio Bosne i Hercegovine. Ciljano ističemo i vrijeme navodnog zločina – budući da Generalovoj odbrani neće biti teško Sudu podastrijeti činjenicu da je Peti korpus, prije svoga oslobodilačkog pohoda, u ovom dijelu svoje zemlje branio njezino stanovništvo svih nacionalnosti od velikosrpskog agresora i unutrašnje izdaje koju je predvodio komunist Fikret Avdić. To je bila odbrana u najtežim uvjetima, odbrana od istinski genocidnog pohoda i istinskog UZP-a, koja je trajala nepune četiri godine, sa ogromnim civilnim žrtvama i vojnim gubicima. Kako je moguće počiniti UZP protiv vojske i policije rs-a i tzv. JNA koje su – ničim izazvane! – počinile neviđena divljaštva protiv građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u ovom dijelu Republike Bosne i Hercegovine?

Oslobodilački pohod Petog korpusa povezan je sa istim takvim oslobađanjem nacionalnog teritorija od agresorske čizme u Republici Hrvatskoj, zvanim „Oluja“, zbog čega je hrvatski general Gotovina izveden pred Haški sud, ali i oslobođen pred istim tim sudom. Kako je sada, nakon slučaja Gotovine, moguće podizati optužnicu protiv generala Dudakovića koji je također oslobađao svoju zemlju od svirepog agresora i podmuklog izdajnika?

No, ostavimo mi pravno raspredanje onima kojima je to struka: naš General, ponos našeg naroda i naše Armije, optužen je za jednu od najgorih vrsta ratnog zločina, njega se želi poniziti, a ovim se želi poniziti i čitava Armija Republike Bosne i Hercegovine i čitav bošnjački i bosanskohercegovački narod! I ko Vam je, uza sve činjenice koje govore upravo obrnuto od drafta optužnice, siguran da on neće biti i zvanično optužen i osuđen i da svi nećemo biti osramoćeni – pred svim narodima, pred međunarodnom zajednicom i pred Historijom?! Jer da je u ovoj zemlji pravosudni sistem zaista nezavisan, ni po jada,  ali ova država je odavno postala slučaj  međunarodne zajednice u čijoj trgovini se za nju može svašta dogoditi , pa i pritisak na pravosuđe, a to, onda, znači i podizanje optužnice za najslavnijeg generala njezine Armije. Naime, jasno je kao dan da u nezavisnom, stabilnom pravosudnom sistemu u kome se sudi po univerzalnoj pravdi ovako projicirana optužnica ne bi mogla biti ni pokrenuta, ali pošto se desilo šta se desilo, postavlja se pitanje šta da se sada radi – dok ne bude kasno.

Evo zašto bi se –do kraja ove godine! –  mogao desiti najcrnji scenarij u ovom slučaju:

-General Dudaković je počinio dva smrtna grijeha koja se nijednom muslimanu sa prostora bivše Jugoslavije – ne praštaju, a ta dva smrtna grijeha su: on je, po svome vojničkom geniju, bošnjački i bosanskohercegovački „general Patton“: kao i slavni američki general (koji je porazio Hitlera, mada je slavu pokupio Eisenhower) i general Dudak je u Krajini primijenio surovo pravilo rata prema kome za komandanta nejma bezizlazne situacije, nadigrao hrišćanske generale nekoliko agresorskih sila i zapadnjačke križare u bijelom koji su od njega tražili da, umjesto što se bori, „mirno“ iseli muslimansko stanovništvo Krajine  u neku neutralnu zonu u Hrvatskoj „dok se ne sklopi mir“. Ali, za razliku od Pattona koji je bio indiferentan spram svoje vjere, Dudak je punim plućima bio i ostao u svojoj vjeri, islamu, i, kao takav, uz genijalnu vojnu odbranu, zajedno sa svojom vojskom i ostalim generalima (većinom muslimanima) dobio nametnuti rat u moralnom smislu te riječi. A takav uspjeh na pretežno islamofobičnom Balkanu i u Evropi se ne trpi – jer je general Dudaković, kao i svaki muslimanski umjetnik, sportist, diplomat, naučnik…,  za Zapadnjake „orijentalac“, dakle: pripadnik niže rase, a ne ravnopravni građanin evropskog polisa;

– našu zemlju nije pohodio Papa kao što je pohodio Hrvatsku – neposredno pred izricanje presude Anti Gotovini, generalu koji je oslobađao katoličku, a ne muslimansku ili ne znam kakvu drugu Hrvatsku;

– zapadnoevropske zemlje, posebno SAD na čiju intervenciju je Nato zaustavio rat u našoj zemlji, neće dopustiti nijednom bošnjačkom lideru, a to, u ovom slučaju, znači: ni bošnjačkom narodu, da postane tako jak i tako važan politički subjekt koji bi stekao moć da u bitnome određuje razvoj političkih prilika u Bosni i Hercegovini; sa generalom Dudakom-vojnim i moralnim pobjednikom nametnug rata, značajno raste, i još bi više mogao rasti, političko-vojni subjektivitet bošnjačkog naroda;

-zapadnoevropske zemlje, zadovoljavanjem velikosrpskih apetita u Bosni i Hercegovini, pogrešno procjenjuju da će smanjiti tenzije u njoj te da će tako lakše smiriti bosanske Srbe i pridobiti ih za svoju mapu puta: ulazak Bosne i Hercegovine u Nato i, kasnije, u EU, pa bi oslobađanje generala Dudakovića značilo hod u suprotnom pravcu i podgrijavanje uvjerenja kod toga dijela bh. stanovništva da je Haški tribunal antisrpska institucija, a Sud BiH u rukama „muslimanskog unitarističkog rukovodstva“;

-pošto zemlje Zapada ni do danas velikosrpski a kasnije i velikohrvatski pohod na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995.g. nisu okarakterisale kao agresiju na našu zemlju, ponižavanje generala Dudakovića predstavljalo bi vjetar u leđa onim silama koje ne žele dopustiti da se u srcu Evrope razvija jedna država sa relativnom muslimanskom većinom, a koja je –iako međunarodno priznata država – bila žrtva te agresije iz susjedstva – od strane država koje EU želi vidjeti u svome članstvu ili su već njezine članice.

Itd.

Ipak, ima jedna bitna stvar koja radi za generala Dudakovića, a ta je: sudsko vijeće mora biti sastavljeno od članova iz sve tri naroda, ali i od članova koji pripadaju onom dijelu bh. stanovništva koje je onaj dio Dejtonskog sporazuma koji funkcionira kao Ustav ove države uvrjedljivo nazvao Ostalima. Ti su građani listom opredijeljeni za ovu državu- svoju domovinu /otadžbinu, pa, dakle, i za univerzalnu pravdu, a onda i za omiljenoga generala koji nas sviju, svojim borbenim i pravedničkim duhom – i bez puške u ruci- oslobađa od povijesno nametnutih okova.

Šta da se, onda, radi?

Da shvatimo da se svi svi mi, koji živimo za svoju domovinu/otadžbinu, nalazimo pred podizanjem optužnice za najgore zločine, da se poistovijetimo sa generalom Atifom Dudakovićem i da svaki dan i svaku noć, svakoga časa, na svakome mjestu, kao diplomati, pisci, naučnici, novinari, vaizi i propovjednici, vojnici, umjetnici, sportisti, biznismeni, studenti…- dižemo svoj glas, da nadvičemo agresorsku buku te da nastavimo da se borimo za svoju slobodu. Sa generalom Dudakovićem došlo je u pitanje naše nacionalno: bošnjačko i bosansko dostojanstvo! Svaki narod koji je krenuo u borbu za svoju slobodu jednoga dana postao je slobodan i ostao dostojanstven. Mi, Bosanci i Bošnjaci, u tome ne možemo biti izuzetak.