Kurban-bajram je jedan od dva najveća muslimanska mubarek- dana. Na taj dan završavaju se obredi hadždža i svaki imućni musliman kolje kurbana. Jedan godišnji ciklus se završava, a počinje drugi, novi.

Zašto koljemo kurban? U čemu je svrha ovog vadžiba – propisa koji je stepenicu niže od farza po svojoj obaveznosti? O tome čitajte u našem bajramskom poklonu za Vas – prijevodu i tumačenju sure el-Kevser (Inna e'atajna…) u kojoj je istaknut taj vadžib.

Time vam, draga braćo i sestre, čestitamo ovaj dan:

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

moleći našeg Stvoritelja –Uzdržavatelja, Allaha, dželle šanuhu, da u ovim teškim iskušenjima našim kurbanima i sadakama iskupi naše živote – kao što je Ibrahimovim, a.s., kurbanom iskpuio život mladog Ismaila, a.s., i podari nam berićeta, zdravlja, veselja i uspjeha u narednoj godini –kao što je podario i Ibrahimu i Ismailu, a.s.

  1. Mi smo tebi, (Muhammede), zaista, dali rijeku Kevser u Džennetu (i svako dobro) (1),
  2. pa zato: neka ti je stalno na umu Stvoritelj i Uzdržavatelj tvoj (2) i (samo) Njemu predan budi cijelim svojim bićem (3)!
  3. A onaj koji tebe mrzi (4)– on je bijednik, bez ikakvog lijepog spomena i traga (5).

[1] Muslim prenosi od Enesa ibn Malika: – Jednog popodneva, kad smo se odmorili sa Resulullahovom, s.a.v.s., on se rasanio pa podigao glavu uza smiješak. Mi ga upitasmo: Šta te je to nasmijalo, Božiji Poslaniče? – našto nam on odgovori:Upravo mi je objavljena jedna sura – pa je potegnuo Bismillu i proučio Inna e'atajnake'l-Kevther  (do kraja) i upitao: Znate li vi šta je to Kevther? – Mi rekosmo: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. – On zatim nastavi: To je rijeka koju mi je moj Gospodar, dželle šanuhu, obećao! Jedno obilno dobro! To je Vrelo sa koga će se napajati moj Ummet; njegovo je dno puna zvijezda, pa kad se iz tog Ummeta izdvoji jedan Božiji rob, ja ću reći: Jarabbi, on je iz moga Ummeta, a Allah će reći:-Ti ne znaš šta se poslije tebe dešavalo. – Ibn Umer, ibn Abbas, hazreti Aiša, Mudžahid i dr. kažu da je ovdje riječ o džennetskoj rijeci koja je obećana Resulullahu, s.a.v.s., i njegovom Ummetu, ali Seid ibn Džubejr, Ikrime i dr. proširuju značenje ovog pojma pa kažu da se njime, osim te rijeke, označava vjerovjesništvo kao najveće dobro i sve što ide s tim: Kur'an, islam, ma'rifet, hikmet, kao i brojni ashabi i sljedbenici. [2] Fe salli li Rabbike ( dosl. neka si u stalnoj duhovnoj vezi ( od vesale – povezati) sa svojim Stvoriteljem) najprije označava obavljanje propisanih namaza (ibn Abbas i dr.), ali je očito da se ovdje podrazumijeva stalna povezanost u mislima i u srcu sa Allahom, dž.š., tokom svakodnevnog života, u svim postupcima i aktivnostima. [3] Ve-nhar (od gl. nehare, dosl. staviti desnu preko lijeve ruke u namazu;uspraviti se sa ruku'a tokom namaza; okrenuti se tijelom prema Kjabi) u najširem smislu označava potpuno, duhovno i tjelesno okretanje prema Kibli, odn. prema svome Stvoritelju, u svim osjećajima, mislima i aktivnostima. Klanje kurbana za Hadžilanski bajram – kao i u svim drugim prilikama- simbolički je čin takvog okretanja prema Allahu, dž.š. [4] Šāni’ (dosl. onaj koji mrzi) označava el-‘Asa ibn Va'ila, ali i svakoga ko otvoreno ili prikriveno mrzi poslanika Muhammeda, s.a.v.s. [5] Ebter – dosl. odsječen, ostavljen bez Allahove milosti i pomoći.

TE'VIL:

Taberi navodi nekoliko predaja prema kojima je ova sura – ili njezin drugi dio – objavljena tokom pregovora koje je Resulullah, s.a.v.s., vodio sa mušricima na Hudejbiji, a poznavaoci povoda objavljivanja (esbābu'n-nuzūl) pojedinih ajeta i sura navode slučaj sa poznatim licemjerom Ka'bom ibn Ešrefom koji je Resulullaha, s.a.v.s., podovom smrti njegovog maloljetnog sina, nazvao ebterom, smatrajući mušrike, koji su se hvalisali brojem sinova, imetkom, vojnom opremom i sl., boljim od Resulullaha, s.a.v.s. Mušrici su, naime, vrijeđali Božijega Poslanika, s.a.v.s., odbijajući povjerovati u istine koje je prenosio i predskazujući da će sa njegovom smrću nestati i islama budući da on iza sebe neće ostaviti muškog potomka koji bi te istine preuzeo i nastavio pozivati u njih; oni nisu imali duhovnog oka kojim bi vidjeli istinske vrijednosti i ciljeve u ovozemaljskom životu (usp. Oni znaju samo za vanjsku manifestaciju ovozemnog života, a uopće ne misle na Onaj svijet – er-Rum, 7 i dr.).

Ova, najkraća sura u Kur'anu, odbacuje takvu, henoteističku, i donosi jednu sasvim drugačiju logiku poručivši ljudskom rodu da je ebter („odsječeni“, bez hvalevrijednog spomena iza sebe) svako ko prekine vezu sa svojim Stvoriteljem time što vrijeđa poslanika Muhammeda,s.a.v.s., pa time i Allaha, dž.š.; iza takvog neće ostati nikakvoga dobra ni spominjanja po dobru u zemaljskom životu.

Sam po sebi, islam je- sa svojim izvorima: Kur'anom i Muhammedovim, s.a.v.s., Sunnetom – najveće dobro na Zemlji, i on – i njegova suština izražena u Resulullahu, s.a.v.s. – ostavio je i ostavlja i ostavljaće najveće dobro, najplemenitije tragove i najljepše spomene. Šta su iza sebe ostavili faraoni i njima slični mušrici – neprijatelji Allahove, dž.š., vjere?! I šta će iza sebe ostaviti svaki pojedinac i svako društvo koje je izabralo njihov, mušrički put?! Samo nasilje, krvoproliće, teror, mržnju, pljačku, laž, obmanjivanje…!

Na drugoj strani, islam i njegova Poruka koju je, u njezinom završnom i savršenom izdanju, prenio poslanik Muhammed, s.a.v.s., kao Pečat svih 124.000 vjerovjesnika i poslanika, na planeti Zemlji liči na ogromnu krošnju mira i blagostanja, najvećeg dobra za ljudski rod.

Ova sura je, nesumnjivo, objavljena u vrijeme kada su Resulullah,s.a.v.s., i njegovi prvi sljedbenici bili malobrojni, okruženi neprijateljskim, politeističkim silama, u teškom psihološkom stanju, siromašni… Njezine poruke, koje su – kako smo vidjeli iz citiranog hadisa u povodu njezinog objavljivanja- izmamile smiješak Božijem Poslaniku, s.a.v.s.,  ulile su njemu i prvim muslimanima nadu da će izaći iz te opće krize, postati mnogobrojni (kevther) i jaki: uzevši „Najveće Dobro“, oni će i ostvariti najveća dobra.

Iako se izravno Svevišnji ovdje obraća Svome Poslaniku, ovo je, ustvari, obraćanje svakom mu'minu i svakoj zajednici muslimana, pa i nama i našim zajednicama na Balkanu u ovom našem teškom stanju.

Gospodaru naš, mi se – tokom cijele godine, i danas, na Kurban-bajram, koljući i djeleći svoje krubane, okrenuti prema Kibli u Mekki –  okrećemo samo Tebi i samo od Tebe pomoći tražimo; neka je salavat-i selam na Tvoga posljednjeg poslanika, našeg prvaka, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe.