Nad knjigom Senedi Ibn el-Džezerija

KNJIGA O ČUDESNOM LAFZU ILI ZVUKU KUR'ANA

Knjiga koja je pred Vama, poštovani čitaoče, predstavlja veliki iskorak u nauci o Kur'anu na bosanskome jeziku. Njezin autor je Saleem Gaibie, savremeni ekspert za kiraete i najbolji učač Kur'ana s područja Afrike, dok je njezin prevodilac Malik Memić, mladi hafiz koji je već zaronio u vode ove plemenite, možda malo i teške nauke o kiraetima Kur'ana, nauke koju mogu dokučivati samo izuzetni talenti i poznavaoci zato što ona u sebe uključuje kako znanje, tako i vještinu.

Saleem Gaibie se latio posla da stručnjacima i muslimanskoj javnosti predstavi senede Ibn Džezerije, prvaka kārija i hafiza Kur'ana (imāmu'l-muqri'īna), poznatog po svome slavnom djelu En-Nešru fi'l-qirā'ati'l-‘ašer ili skraćeno: En-Nešr. U tome svome djelu Ibn Džezeri obrađuje deset mutevātir (vjerodostojnih) kiraeta.

Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed ibn ‘Alijj ibn Jusuf el-‘Umeri ed-Dimeški (751.-833.g. po Hidžri), porijeklom iz Damaska, posato je hafiz sa trinaest godina, a onda nastavio preslušavati sedam mutevātir kiraeta i izučavati ih s aspekta njihove vjerodostojne (mutevātir) varijantnosti, njihovih seneda (lanaca prenošenja), prenosilaca (rāvija) i predajnih puteva (turuqa). Osim toga, usavršio se u poznavanju tefsira, hadisa, usuli fikha, fikha, belage, sarfa i tevhida, odn. akaida. Ciljano navodimo sve ove discipline jer je nauka o Kur'anu povezana sa svima njima i one sa tom naukom. Sa takvim, enciklopedijskim znanjem Ibn Džezeri je krenuo u svijet, obišavši Šam, Hidžaz, Egipat, Bursu, Semerkand, Horasan, Harah, Jezd, Širaz, Isfahan, Basru i Jemen, gdje je podučavao hifzu i kiraetima, sačuvavši ova znanja od propasti, iskrivljavanja i zaborava. Razumljivo, on nije jedini muslimanski enciklopedist koji je to učinio, ali jeste najpoznatiji i najvažniji u dugoj historiji umovanja o sadržaju i formi Kur'ana i brizi oko njega.

Dužni smo, već na početku, istaći da mi u Bosni i na Balkanu Kur'an učimo po Asimovom kirāetu i Hafsovom rivājetu. To znači da ima i drugačijih učenja Kur'ana ?- upitaće se svaki musliman općenito upoznat sa svojom vjerom i odmah postaviti sljedeće pitanje: A da li su ta druga učenja ispravna? Da, odgovoriće nam ova knjiga i svaki stručnjak u kur'anskim naukama, ali govor o tome nećemo unositi u mase, u vazove, hutbe i sl. kako ljudi ne bi pomislili da ima i više „Kur'ana“. Ne, nema više Kur'ana; Kur'an je jedna i jedina Objava, ali ta je Objava (Vahj) prenesena usmenim (šefevijjen) putem. Šta je, onda, Mushaf /bos. Musāf? To je Kur'an na papiru; kada ga, kao Musāf, kupimo u knjižarama Islamske zajednice u Bosni ili u Turskoj, onda je to Musāf napisan sa tedžvidskim oznakama po Asimovom kirāetu i Hafsovom rivājetu, a kada ga kupimo negdje u arapskim zemljama, onda je to Musāf napisan sa tedžvidskim oznakama po kirāetu nekog drugog od sedam / deset imama u kirāetu i po nekom drugom rivājetu. Šta to, onda, znači? To znači da je Kur'an kitāb (dosl. ono što je registrirano, zapisano, zabilježeno, pismo, knjiga) koga je Svevišnji objavio na Svome Božanskom jeziku „na sedam harfova“, kako se izrazio poslanik Muhammed, s.a.v.s., u jednom sahāh (autentičnom) hadisu. Tih „sedam harfova“ su značenjska nepoznanica (mutešābih)! Riječ je o „sedam“ „načina“ na koje je objavljena ova Allahova Knjiga koji, po prirodi stvari, ne mogu biti prenijeti na papir osim u jednom svom, sigurno manjem dijelu. Tih „sedam načina“ je pojam koji je obuhvatniji od sedam kirāeta (učenja), jezika / dijalekata, smislova i sl. (O tome u našem narednom tekstu, aBd.)To, dakle, znači da su kirāeti – dokaz o Božanskom porijeklu Kur'ana, odn. jedan od dokaza toga porijekla. Na svim tim kirāetima – a ima ih sedam, s tim da se dodatna tri samo ponekad ubrajaju u mutevātir kirāete zato što su oni isti kao jedan od tih sedam kirāeta, s različitim rāvijama – Kur'an je učio Resulullah, s.a.v.s. Prema tome, kirāeti su – sunnet, i zato je malko neprikladno nazivati ih varijantama budući da pojam varijante podrazumijeva nečiju samovolju, nešto što je moglo nastati slučajno. Ovdje, kad je riječ o sedam/deset kirāeta, nema ničije i nikakve samovolje; ovdje je riječ o sunnetu, tj. sedmerostrukom načinu učenja Kur'ana od strane onoga kome je on objavljen i u čija „prsa“ (sudūr) je „spušten“ sa Plemenitih Visina (tenzīl). Prvak kārija, Ibn Džezeri, u svome En-Nešru je sakupio svih tih sedam /deset kirāeta koje je sačuvalo sedam /deset kārija ili učača Kur'ana koji su to znanje preuzeli od ashaba, r.a., a oni – od Resulullaha, s.a.v.s. Prema tome, Resulullah, s.a.v.s., je Objavu prenio savršeno vjerodostojno sačuvavši svaki detalj njezina izgovora, a onda je u te izgovore / kirāete uputio svoje ashabe, ashabi tabi'ine…i to podučavanje traje sve do današnjeg dana. I to čuvanje Objave „ u prsima“ (fi's-sudūr) i na papiru, u mushafima (fi's-sutūr) traje sve do današnjeg dana. To je najsavršeniji, naučni  metod (emānetu'l-‘ilmijje) čuvanja Kur'ana, a.š., u procesu tzv. sihhatu'n-naqla – vjerodostojnosti predaje. Dželaluddin Sujuti u svome Itqānu,  u poglavlju u kome govori o kirāetima,  s tim u vezi citira mišljenje Ed-Danije, koji je kazao:

”Imami kirāeta ne postupaju u pogledu bilo čega u vezi sa sedam harfova Kur'ana na temelju onoga što je poznato u arapskome jeziku i njegovoj analogiji, već se rukovode na osnovu najpouzdanije i navjerodostojnije predaje. Ako je nešto potvrđeno predajom, to se ne može osporiti analogijom u arapskome jeziku niti onime što je u njemu uobičajeno. Jer, kiraet je sunnet koji se slijedi i kojeg je nužno prihvatiti i po njemu postupati”.

Pošto je nauka o Kur'anu na bosanskome jeziku tek na svojim počecima, kada se utemeljuju njezine discipline na nešto obuhvatniji način, možda čitalac ovog djela na bosanskome jeziku neće moći shvatiti u čemu se sastoji važnost poznavanja kirāeta Kur'ana. Ovom prilikom možemo samo ukratko reći da je svaki kirāet jedno „lice“ (vedžh) Kur'ana, ali i da su „lica“ Kur'ana skrivena u svakom ajetu i u svakoj suri kao cjelini. To je, naprosto, „sedam“ značenjskih (me'ānī) „mora“ Kur'ana (v. 31, 27). I dalje: Kur'an se ne objavljuje samo razumu, nego i ljudskom „srcu“ (v.npr. 8, 2), što će reći, i njegov zvuk (lafz) je semantiziran, srca trepere kad se on uči ili tumači. I dalje: Kur'an se objavljuje svakoj ljudskoj prirodi, a prema učenim dervišima, tih priroda ima dvanaest (koliko i Musaovih, a.s., vrela i derviških tarikata!). Jednom riječju, Kur'an je i značenjska i zvukovna mu'džiza – nadnaravna Riječ, Allahovo čudo, najdraža tajna, najjasnija i najnejasnija, nikad dosegnuta tajna u isto vrijeme.

Knjiga koja je pred nama, Senedi Ibn el-Džezerija, osim što nas šire upoznaje sa Ibn Džezerijom i njegovim En-Nešrom,  donosi nam listu ostalih Džezerijinih djela, zatim djela koja je ovaj enciklopedist koristio za prijenos Hafsovog rivājeta, Hafsove nizove prenosilaca sve do Resulullaha, s.a.v.s., sažetak svih predajnih puteva te Hafsovu naraciju (rivājet) preko El-Hašimije itd.

Zaista vrijedno djelo o lafzu Kur'ana i berićetu koji (i) on nosi svakom čistom ljudskom srcu.

 

Džemaludin LATIĆ