SEMANTIČKO ČUDO ALLAHOVE KNJIGE (V)

            „SEDAM HARFOVA“ KUR'ANA

 

S imenom: Allah, svemu Dobročinitelj, Najmilostivniji:

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar. (Lukman, 31: 27)

V    

Poput Božijega govora i njegovog odnosa spram arapskog ili nekog drugoga jezika Objave, misteriozan ostaje i odnos Kur’ana i njegovoga pre-egzistentnog prototipa, koga sȃm Kur’an spominje pod imenom Levhun mahfūz – Čuvana Ploča:

…a ovo je Kur’an veličanstveni, / na Ploči pomno Čuvanoj [1].

Za isti pojam Kur’an upotrebljava još dva termina: Umm al-Kitāb – “Majka Knjige” ili:”Glavna Knjiga” (Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna Knjiga) [2] i Kitāb maknūn – „Skrivena Knjiga“ (…on je, zaista, Kur'an plemeniti / u Knjizi Skrivenoj). [3]

Ibn ‘Abbasov opis Levhi mahfuza

Iz navedenih ajeta jasno se da zaključiti da se prototip o kome je riječ nalazi kod Allaha, dž.š.[4] Njegov raskošni opis dao je

‘Abdullah ibn ‘Abbas (u. 68.-/686.-8):“Ta je ploča, levha, od nanizanog bisera bijelog; tavla joj obuhvata Nebesa i Zemlju, a prostire se od istoka do zapada; ivica joj je biserna i od jakuta, a korice od jakuta crvenog! Njezino je pero od svjetlosti, položeno u ‘Arš, izraslo iz Melekovoga krila! Njemu je rečeno:“Zapisuj bez prestanka u Ploču ono što ti naredi Moćni i Svevidšnji Allah, koji tu ploču u svakome danu tri stotine i šezdeset puta pregléda (i određuje) ko će živjeti, a ko umrijeti, ko će biti uzvišen, a ko unižen, (i tako ) On čini šta On hoće! U središtu te ploče je napisano: Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū…:Nema drugog Boga osim Allaha, Jedinoga, Onoga kome nema druga; Njegova je vjera islam, a Muhammed je Njegov rob i Njegov poslanik.“ Pa ko vjeruje u Moćnog i Svevišnjeg Allaha i u Njegovo obećanje (proživljenja poslije smrti, polaganja računa na Sudnjem danu, Dženneta i Džehennema) i ko je slijedio Njegove poslanike – taj će ući u Džennet.“ [5]

Pero sudbine

Najpoznatiji hadis koji govori o Peru je onaj koga prenosi ‘Ubade ibn Sāmit, koga je ovaj znameniti ashab prenio svome sinu, a koji glasi:“Sinko moj, ti nećeš osjetiti slast imana sve dok ne budeš znao da te ono što te je pogodilo nije moglo mašiti, a ono što te je mašilo, nije moglo da te pogodi. Čuo sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kada kaže:“ Prvo što je Allah stvorio bilo je Pero. Njemu je rečeno:“Zapisuj!“ Ono je upitalo:“Jarabbi, šta da zapisujem?“ Allah, dž.š., je odgovorio:“Zapisuj odredbe (meqādīr) svega sve do Kijametskoga dana!“ – Sinko moj, (i) čuo sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kada kaže:“Ko umre, a ne bude vjerovao u ovo, on ne pripada meni!“[6] Prema tome, sve je predodređeno, tj. zapisano u Glavnoj Knjizi (Ummu'l-Kitāb), koja nije stvorena. Po tome su Levhi mahfūz i Ummu'l-Kitāb  jedna te ista Knjiga, koja će biti raskriljena tek na Sudnjem danu; svaki će čovjek iz nje dobiti svoju „knjigu“:

I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati…[7]

Kur'an – srčika Nebeskih Knjiga i Listova

U restriktivnijem smislu, Levhi mahfūz je izvor (‘asl) svih Objava; sve su Objave u cjelini (džumleten) sadržane u Levhi mahfūzu. Tu su Objave /Knjige i Listovi: el-kutubu's-semavijje, koje su „spuštene“ Šitu, Ibrahimu, Musau, Davudu, Isau i Muhammedu, alejhimu's-selam – mir neka je s njima. Broj stranica Levhi mahfūza  je 104 ili 114.[8]

U Noći qadra[9] Kur'an je iz Levhi mahfūza spušten na najdonje „Nebo,“ koje je najbliže Zemlji, a sa toga „Neba“  ga je melek Džebrail / Džibril, a.s., dio po dio, spuštao u „srce“ poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u periodu od dvadeset i tri godine.[10]

Mufessiri su na različite načine protumačili jedini ajet u kojem se spominje Levhi mahfūz. Počnimo od Taberije. Slavni komentator kaže da se 22. ajet sure El-Burudž (na Ploči pomno Čuvanoj) odnosi na Kur'an veličanstveni spomenut u prethodnom, 21. ajetu, a onda iznosi različita mutevatir (legitimna, ispravna) čitanja atributa mahfūz od strane imama u kiraetima (čitanjima) pojedinih kur'anskih riječi i konstrukcija. Tako – kaže Taberi – Ebu Dža'fer, Ibn Kesir, ‘Asim, ‘Ameš, Hamza, El-Kisa'i i drugi čitaju: mahfūzin (s genitivnim nastavkom), i tada se ovaj atribut veže za Ploču, a ne za Kur'an.“ U tom slučaju- nastavlja Taberi – Levhi mahfūz dobiva i dodatno i ograničenije značenje u svome te'vilu (dubljem razumijevanju), a to znači: Allah, dž.š., je Kur'an ukorijenio u ovoj Čuvanoj Ploči. A kada drugi imami, npr. Ibn Muhajsan i Nafi’, ovaj atribut pročitaju sa nominativnim nastavkom (mahfūzun), onda se on vraća na imenicu Kur'an iz prethodnog ajeta, u kom slučaju se iznosi počast njemu, Kur'anu, i daje njegov opis, pa bi te'vil ova dva ajeta bio: On je Kur'an veličanstveni, sačuvan  od svake promjene, koji je u Ploči. Oba kiraeta su poznata, i jedan i drugi se prakticiraju u različitim regionima, a njihova značenja su ispravna, i kojim god se kiraetom ovaj ajet pročita, ispravno je.“[11] Taberi na kraju citira Ibn Mudžahida koji poistovjećuje Levhi mahfūz i Ummu'l-Kitāb, dok Enes ibn Malik smatra da se mahfūz odnosi na Ploču i da je ona postavljena na čelu meleka Isrāfīla (fī džebheti Isrāfīl).[12]

Semerkandi kaže da Svevišnji u ovim dvama ajetima  implicitno poručuje da je Kur'an zapisan na Ploči koju Allah, dž.š., čuva od šejtanā i da se ona – prema njegovome mišljenju – nalazi na desnoj strani ‘Arša. [13]

Bejdavi se zadovoljava da kaže da se atribut mahfūz odnosi na Kur'an i da on znači: sačuvan (musavvin) od iskrivljavanja i bilo kakve promjene. [14]

Levhi mahfuz i „muhammedansko srce“

Sufijski komentari su sasvim drukčiji. Tako Es-Sehl et-Tusteri (u. 283. h.) u svome tefsiru za Levhi mahfūz kaže da je to (i) „srce vjernika“ koje je „sačuvano“ od skretanja sa puta onih koji vjeruju, „jer su sljedbenici Kur'ana Allahova čeljad i Njegovi odličnici.“[15] Sulemī i Ibn ‘Arebi  u Levhi mahfuzu vide „muhammedansko srce“. [16]

Što se tiče Ummu'l-Kitāba (Er-Ra'd, 39), Taberi najprije kaže da su se i oko ovog pojma tumači Allahove Knjige razišli: jedni u njemu vide, recimo, propise o halalu i haramu, ili početni ajet sure Fatihe (zahvalnost Allahu, dž.š.), ili zikir (sjećanje na Allaha, dž.š.), dok drugi ističu mišljenja koja se tiču naše teme, a koja Taberi sumira u sljedećem:“Kod Njega je cjelina Knjige i njezin temelj“ (ve ‘indehū džumlete'l-Kitābi ve aslih).[17] Ed-Dahhak kaže da se pod ovim pojmom misli na „Knjigu koja se nalazi kod Gospodara svih svjetova“ (Kitābun ‘inde Rabbi'l-‘ālemīn); [18] drugo njegovo mišljenje je da se time misli na „cjelinu Knjige i Allahovo znanje, pa otuda, onda, i na ono što On dokida i što ostavlja ukorijenjenim;“[19] Ibn ‘Abbas prenosi mišljenje K'aba ibn Ubejja koji je rekao:“To je Allahovo znanje: o onome što je stvorio i o onome što Njegova stvorenja čine pa On u Svome znanju kaže: Budi zapisano! – i bude zapisano.“[20]

Bejdavi smatra da se pod ovim pojmom misli na „znanje o Kur'anu ili na znanje o Tevratu, a njega je posjedovao ‘Abdullah ibn Selam i njegov rod.“ [21]

Semerkandi kaže da se ovaj pojam odnosi na „temelj Knjige i njezinu cjelinu, a to je Levhi mahfūz na kome je zapisano sve prije nego što je ono stvoreno.“[22]

Tusteri kaže:“Ovaj ajet znači: Allah, dž.š., briše šta On hoće od uzroka ili povoda (mine'l-esbāb), a ostavlja sudbine (aqdār); u Njega je Glavna Knjiga, tj. isplanirana odredba u kojoj nema ni dodavanja ni skraćivanja.“[23]

(Nastaviće se, ako Bog da, idućeg uoči petka)

Džemaludin LATIĆ

 

[1] Al-Burȗdž, 22.

[2] Al-Ra'd, 39, kao i: 43, 4 i 3,7.

[3] Al-Waqi'a, 78.

[4] Ashab Qatada kaže:“ Fī lawhin mahfūz znači: ‘indallāhi Ta'ālā.“  V. komentar ovog ajeta u: Al-Samarqandī,  Bahr al-‘ulūm, IV/392.

[5] Tafsir al- Alūsī, 22/ 339.

[6] Bayhaqi, Šu'ab al-īmān, 10/204.

[7] Q 17, 13.

[8] EQ, II, 412.

[9] Qadr u ovoj, 97. suri, ima više korelacijskih značenja: moć, procjena i sudbina.

[10] EQ, II, 412.

[11] Abu Dža'far Muhammad ibn Džarīr al-Tabarī, Džāmi’ al-bayān fī ta'wīl al-Qur'ān (u nastavku: Tafsir al-Tabari), Dār al-kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, bez god. izd., XII, 530.

[12] Ibid.

[13] Al-Samarqandī, Bahr al-‘ulūm, IV/ 392.

[14] Tafsir al-Baydūwī, 800.

[15] Al-Tustarī, Tafsīr al-Qur'ān,

[16] Sulamī, Ziyādāt, 220; Ibn ‘Arabī, Tafsīr,XI/790. – V- EQ, II, 413.

[17] Tafsīr al-Tabarī, V/404.

[18] Ibid.

[19] Ibid., 405.

[20] Ibid.

[21] Tafsir al- Baydāwī, 628.

[22] V. komentar na spomenuti ajet u njegovom tefsiru Bahr al-‘ulūm

[23] V. komentar na spomenuti ajet u njegovom tefsiru.