SEMANTIČKO ČUDO ALLAHOVE KNJIGE (VII)

            „SEDAM HARFOVA“ KUR'ANA

S imenom: Allah, svemu Dobročinitelj, Najmilostivniji:

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar. (Lukman, 31: 27)

 

VII

Odgovor na ovo pitanje, naime, da li Mushaf iz koga učimo sadrži u sebi „sedam harfova“ Kur'ana, najprije je negativan; Osman b. Affan, r.a., okupio je Ummet oko jednoga harfa: Mushaf koji je sačinjen za njegove vladavine prepisan je prema jednom kiraetu, a Halifa je naredio da se on prepiše na kurejševičkom dijalektu. On je to tako učinio nakon što je vidio da se Ummet bio počeo cijepati na frke i razmimoilaziti se u vezi sa Knjigom njihova Stvoritelja. On je svoje mišljenje usaglasio sa mišljenjima ashaba, r.a., da se ljude okupi oko jednog harfa kako ni on ni ashabi ne bi bili odgovorni za moguću zabludu i strančarenje, koji bi se sigurno dogodili da Halifa nije učinio tako kako je učinio; ovo je stav većine učenjaka (džumhūru'l-‘ulemā‘) prve generacije i Ummeta.

Međutim, neki fekihi i mutekellimuni smatraju da je Osmanov Mushaf u sebi sadržavao «sedam harfova». Znameniti Kadi Ebu Bekr el-Bakillani (preselio na Ahiret 403.h.) i neki drugi mutekellimuni zastupali su takvo mišljenje i to na osnovu logičkog zaključka da Ummetu nije bilo dozvoljeno da zanemari ono što je preneseno iz «sedam harfova» i da se on, dakle, usaglasio u vezi sa predajom ovog mushafa koji je sadržavao «sedam harfova», a ostavio je sve što je izvan «sedam harfova». Jer je i hazreti Osman, r.a., naredio da se Kur'an, a.š., prenese iz sahifā  na kojima je bio zapisan u vrijeme Ebu Bekra, r.a., nakon čega se on posavjetovao sa ashabima i u svaku pokrajinu poslao po jedan mushaf naredivši da se sve ostale sahife i zbirke – unište.

Ista ova grupa učenjaka smatra da nije dozvoljeno da se odustane ni od jednog kiraeta iz «sedam harfova» Kur'ana.

Imami mushaf – skica „sedam harfova“

Mekkijj b. Ebi Talib i Ibnu'l-Džezeri, priklanjajući se mišljenju džumhūru'l-‘ulemā‘ iz selefi saliha, odgovaraju Bakillaniji: Kopije Mushafa iz hazreti Osmanova perioda sadržavale su samo jedan „harf“ na kome je ovaj halifa okupio ljude, ali su te kopije u sebi sadržavale skicu ili mustru (resm) «sedam harfova» koju je Poslanik, s.a.v.s., predočio ili izložio pred Džibrilom, a.s., u posljednjim dvjema mukabelama svoga života. Spomenute kopije nisu izostavile ništa od te mustre.

Gornja činjenica za sobom povlači niz pitanja, kao npr.: Ako je Osmanov Mushaf zapisan na jedan „harf“, šta je onda bilo sa ostalih šest „harfova“, da li su oni negdje registrirani ili nisu? Da li su registrirani u Mushafu i njegovim kopijama, pa onda iščezli? Ako su registrirani, postoji li trag o njihovom zapisu? Ili ih je Ummet bio zaboravio, pa su onda oni bili nestali, nakon čega je bilo naređeno da se izuče napamet?

Salim Bazemul kaže da ostali „harfovi“ nisu ni registrirani, a ni iščezli, ali nisu bili ni upropašteni pa da bi onda, naknadno, Ummetu bilo naređeno da ih uči napamet. Ne, nego je Ummetu naređeno da napamet uči Kur'ani kerim, a da izabire da ga izgovara po kojem hoće mutevatir kiraetu i da ga uči napamet po kojem god hoće od «sedam harfova». Svaki član Ummeta, kada se odluči da uči Kur'an prema određenom kiraetu i „harfu“, utvrdi to svoje učenje, a ostale kiraete i „harfove“ može da ostavi postrani, a može i da se služi njima preuzimajući ih od eksperata u učenju Kur'ana. Hazreti Osman, predvodnik muslimana i emiru'l-mu'minin, okupio je muslimane, podijelio s njima zabrinutost u vezi sa mogućim razilaženjima oko Allahove Knjige, bojeći se da oni ne bi otišli u riddet (otpadništvo od islama) i da ne bi – upotrebljavajući «sedam harfova» na kojima je Svevišnji objavio Svoju Knjigu, a koje su oni čuli i prenijeli od Poslanika, s.a.v.s. – počeli da se služe falsifikatima, i da bi i on i oni bili sigurni, on je Kur'an prenio na samo jednom „harfu“.

Taj zaslužni halifa okupio je muslimane oko jednog mushafa i jednog „harfa“!

Ummet je nastavio da slijedi ovog halifu u ovom pogledu pa je ostavio ostalih šest „harfova“.

Kako je halifa Osman sačuvao „sedam harfova“ Kur'ana

Međutim, ovdje smo obavezni istaknuti da halifa Osman, r.a., nije ukinuo preostale „harfove“, koji se razlikuju od onoga „harfa“ na kome je zapisan Mushaf koji se naziva po njegovom imenu i na kome je okupio muslimane. Hazreti Osman je samo naredio da se Kur'an uči prema jednom „harfu“, a ostale „harfove“, koje su ashabi prenijeli od Poslanika, s.a.v.s., prepustio je odgovornim stručnjacima iz redova ashaba. Oni su sami učili Kur'an u namazu i izvan njega na nekom od tih „harfova“.

Isto tako valja reći da ova hazreti Osmanova naredba nije bila farz nego samo emrun ibāhatun ve ruhsatun – opravdana zapovijest i olakšica.

„Harf“ hazreti Osmanova mushafa oko koga su se složili ashabi bio je cijenjen i poštovan i prenesen svima, masovno, i od svih (bi naqli'l-kāffeti ‘ani'l-kāffe). Ostali kiraeti kojima su učili ashabi nisu preneseni svima nego pojedinačnom predajom (bi naqli'l-hāssa). Tako, kiraet čiji je lanac prenosilaca ispravan, a sam nije mutevatir iako se slaže sa hazreti Osmanovim uzorkom i pravilima arapskoga jezika – ne ulazi u opseg „harfa“ na kome je hazreti Osman okupio muslimane, a kiraet koji ima ispravan sened, a nije mutevatir i ne slaže se sa hazreti Osmanovim uzorkom Mushafa, pa makar se slagao sa pravilima arapskoga jezika, izaziva dvoumljenje i za njega se ne može odlučno reći da spada u «sedam harfova», kao što se ni kategorički ne može odbaciti. Stoga je Ibn Džerir et-Taberi bio rezolutan kada je rekao:»Svakom vjerodostojnom kiraetu koji je došao do nas Poslanik je podučio svoj Ummet i on spada u opseg «sedam harfova» koje je Poslaniku Allah, dž.š., dozvolio i po kojima se uči Kur'an! Ukoliko se određeni kiraet slaže sa rukopisom Mushafa, učenje po njemu nije greška, ali ukoliko se određeni kiraet razlikuje od zapisanog Mushafa, mi ne učimo po njemu, sumnjamo u njega kao i u sadržaj koji se njime prenosi!»[1]

U zaključnim razmatranjima ovog poglavlja mogli bismo istaći:

-da između kiraeta i «sedam harfova» postoji samo jedna općenita povezanost pošto su kiraeti koji su do nas došli na vjerodostojan način samo jedan od „harfova“ Kur'ana; to je onaj „harf“ na kome je halifa Osman, r.a., okupio Ummet muslimana;

– mutevātir (vjerodostojni) kiraeti sa kiraetima čiji je sened ispravan i koji se slažu sa Osmanovim Mushafom – samo su dio «sedam harfova», dio koji sadrži mustra (resm) hazreti Osmanovog Mushafa;

– oni kiraeti čiji je sened ispravan, a razilaze se sa hazreti Osmanovim uzorkom izazivaju nedoumicu; za njih se ne može reći ni da spadaju ni da ne spadaju u opseg «sedam harfova»;

– veza između sedam kiraeta i sedam imama zasnovana je na izboru i poznatosti; ta je veza nastala slijeđenjem predaje i naslijeđa;

– sedam kiraeta nije isto što i «sedam harfova», a Allah najbolje zna.

Jedna mala semantičkostilska vježba

Navešćemo ovdje jedan od brojnih primjera iz koga će se vidjeti kako raznovrsnost kiraeta utječe na raznovrsnost značenja kur'anskoga teksta:

A kad god smo htjeli uništiti neki grad, onima na raskoš sviklim u njemu dobro smo naređivali, ali oni bi u gradu griješili, i Riječ protiv njega obistinjena bî, i Mi bismo ga do temelja srušili! (El-Isra’, 17:16).

„O riječima emerna („naređivali smo“) imamo tri tumačenjske mogućnosti: a) da u samoj rečenici bude nešto ispušteno, tj. da se pretpostavlja značenje: naređivali smo njegovim bogatašima dobro i pokornost, ali oni su bili neposlušni i griješili bi; 2) da glagol emerna bude izraz za određenje namijenjeno njima, tj. odredili smo im griješenje pa su oni griješili; i c) da emerna ima značenje:  ketherna (umnožimo njihov broj), što je mišljenje koje odabire Ebu el-Farisi. Prema kiraetu u kojem se čita āmerna,  s dugim  a  na početku, onda je značenje: ketherna (umnožimo njihov broj), a prema kiraetu emmerena , dakle sa tešdidom na mimu, taj glagol je deriviran iz riječi el-imāre (položaj, vlast) u značenju: i učinimo ih velikašima pa oni zgriješe…

Pa ako se složimo da Imami mushaf u sebi sadrži „sedam harfova“ a da je sedam ili deset vjerodostojnih kiraeta njegova učenja samo jedan aspekt „sedam harfova“ Kur'ana, onda u tih „sedam harfova“, osim širine  ili izobilja njegove zvukovne izvedbe, ulaze i: njegov čudesni  te'līf (kompozicija) i tertību ājātin ve suverin – raspored  ajeta i sura  koji u Imami mushafu nisu dati po hronološkom nizu njihovoga objavljivanja nego po tzv.  tevqīf- u (od Boga, dž.š., datom, fiksiranom rasporedu); zatim njegov čudesni  īqā’ (ritam) ili njegova el-mūsīqa ed-dahilijja („unutarnja muzika“ – S. Salih); zatim i njegov el-munāsebāt bejne suverin ve ājāt (veze između njegovih ajeta i sura); kao i njegovi čudesni  el-hurūf et-tehedždžī (tajanstvene sigle na počecima nekih sura) i mnogo toga drugog što spomenuti mutešabih hadis podrazumijeva.

(Nastaviće se, ako Bog da, idućeg uoči petka.)

 

Džemaludin LATIĆ

[1] V. al-Ibana, 60; nav. prema Taberijevom Kitab al-l-qira’at.  V. al-Qira’a wa atharuha…, 144.