DŽEMALUDIN LATIĆ

 

Džemaludin Latić ( 1957., Pridvorci, Gornji Vakuf, Bosna) završio je Fakultet islamskih nauka i Filozofski fakultet (Odsjek jugoslavenskih književnosti te I.stepen Filozofije i Svjetske književnosti) u Sarajevu, nakon čega je završio postdiplomski studij Svjetske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je o temi jezičkostilskog i’džaza (nadnaravnosti) Kur’ana na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Boravio je na specijalizaciji arapskoga jezika na Univerzitetu u Aleksandriji. Služi se arapskim i engleskim (pasivno španjolskim) jezikom.

Njegova neobjavljena drama Gazi Husrev-beže ili:Bukagije (prevedena na turski) premijerno je izvedena u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici te u Narodnom pozorištu u Sarajevu 2010.g. u režiji Gradimira Gojera, dok druge dvije njegove drame: Mjesečina endeluske noći (objavljena na bosanskom i prevedena na turski i španjolski) i Nestašno djevojče (prevedena na arapski) čekaju svoje postavljanje na scenu u zemlji i inozemstvu.

U kolekciji BZK „Preporod“ objavljena mu je knjiga izabranih pjesama pod naslovom Mejtaš i vodica.

Zastupljen je u svim antologijama poezije Bosne i Hercegovine.

Dobitnik je sljedećih nagrada za poeziju: Slovo Gorčina, Trebinjske večeri poezije, Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrada „Skender Kulenović“, Nagrada „Kaimi-baba“, Internacionalna nagrada „Istanbulensis“ i Nagrada za dječiju poeziju „Seošnica“ u C. Gori.

Dobitnik je Plakete za poseban doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese 2005.g.

Upjevao je 170 Tariha Bosne i Hercegovine (u prijevodu sa turskog rahm. Minke Memije, Lamije Hadžiosmanović i dr.), Divan Mehmeda Guranija Mejlija (u prijevodu sa turskog rahm. Lamije Hadžiosmanović)  te 99 ilahija Junusa Emrea (u prijevodu rahm. Lamije Hadžiosmanović).

Pred objavljivanjem su mu: roman Breze na vjetru –memoarska književna logorologija, knjiga eseja: Zašto pišem  i Mevlud-i šerif te prijevodi: Meqalatu’l-islamiyyin Ebu’l-Hasana el-Eš’arija (zajedno sa prof.dr. Almirom Fatićem) i Džavidnama Muhammeda Iqbala.

Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Svjetskog društva islamskih pisaca sa sjedištem u Rijadu.  Prema libretu njegove poeme „Srebrenički inferno“  Đelo Jusić komponirao je istoimeni oratorij. Ciklusi pjesama prevođeni su mu na arapski, turski, albanski, engleski, slovenački i italijanski jezik.

Zbog islamskih aktivnosti, komunističke vlasti su ga uhapsile 1983. g. zajedno sa Alijom Izetbegovićem i ostalih desetero bošnjačkih muslimanskih intelektualaca i na montiranom sudskom procesu osudile na zatvorsku kaznu od 6,5 godina. Oslobođen je na intervenciju Međunarodnog PEN-centra 1986.g.