Pisanje mevluda, kao pobožnog spjeva u kome se veličaju Allah, dželle šanuhu, i Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dio je bošnjačke književne tradicije. Nema ni jednog značajnijeg bošnjačkog pjesnika islamske inspiracije koji se nije okušao u ovoj formi (Salih Gašević, Musa Ćazim Ćatić, Šemsudin Sarajlić, Safvet-beg Bašagić, Seid Zenunović, Rešad Kadić). Bošnjaci, jednako kao i sve ostale etničke muslimanske zajednice na Balkanu, kako bilježe naši historičari, već stoljećima svaki mubarek dan i noć u godini: 12.rebiul-evvel, ramazanske noći, Bajram, odlazak na hadž ili umru,  kao i svaki svoj veseli ili tužni događaj: rođenje djeteta, svadbu, useljenje u kuću, otvorenje džamije, sedminu ili četeresnicu…, obilježavaju učenjem mevluda. To učenje ima svoj jedinstveni mekam ili melodiju koga omogućuje jednostavna mevludska forma jedanaesterca: fa-i-la-tun// fa-i-la-tun// fa-i-lun, u kojoj su ispisani svi naši najpopularniji mevludi.  

Bosanski mevlud Džemaludina Latića, jednog od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih pjesnika, objavljuje se šezdeset godina nakon mevluda rahm. Rešada Kadića. Napisan u duhu mevludske tradicije na bosanskom i turskom jeziku i na temelju najvažnijih vjerskih naučnih izvora, izučen i izrecitiran od strane tridesetak najboljih muslimanskih umjetnika sa Balkana: hafiza Alilija, Burhana Šabana, Senada Podojka, Sulejmana Bugarija, te Senide Bulić, Enise Meštrovac, Šejme Mehić, Armina Muzaferije, Eldina Husejnbegovića, Mehmed-ef. Delića, Ibrahima Bilčevića i drugih,  recitatora: Dženite Imamović – Omerović, Saudina Dahije, Harisa Huskića, Emraha Đozića, dizajniran u osmanskoj kaligrafskoj tradiciji, Bosanski mevlud je jedan svestrani projekat bosanskohercegovačkih, balkanskih i evropskih muslimana u 21.stoljeću koji – u vrijeme pomahnitale i pandemijske islamofobije na Zapadu- donosi autentičnu umjetničku sliku „poslanika za sva vremena“, Muhammeda, s.a.v.s., njegovih ashaba i tabi'ina, ukratko- islamske Poruke s kojom je Muhammed,a.s., poslan na ovaj svijet, poruke istinske slobode, mira i najugodnijeg razgovora čovjeka sa Bogom, dž.š., sa samim sobom i sa drugim čovjekom.