Ako postoje knjige za koje se opravdano može reći da su izuzetne, treba odmah naglasiti da za roman Džemaludina Latića, Ždralovi sa Istoka, iz više razloga zaslužuje mjesto na samom vrhu ove najekskluzivnije vrijednosne ljestvice. Brilijantni spisateljski dar autora, mnogostruko potvrđen u nizu njegovih prethodno objavljenih proznih djela, dramskih tekstova i poetskih zbirki u ovom romanu zablistao je punim, mjestimično gotovo zaslijepljujućim sjajem u sva tri spomenuta žanrovska izraza.

Roman Ždralovi sa Istoka jeste intimni razgovor, još tačnije – ispovjest de profundis, sa dna duše – autora Džemaludina Latića sa Bošnjacima i Bosnom, prepun ljubavi i gorčine. Iako, kao i svaki razgovor takve vrste, i ovaj sadrži jaku dozu gorčine koja pozlijeđuje neke stare rane, iscjeliteljska moć ljubavi koja zrači iz svake misli i riječi tog razgovora, zamladiće rane koje bi još dugo ostale otvorene.